Da bi mogli pričati o pojmu zdravlja u vrtiću, prvo treba definirati što je to zdravlje i koja je ukratko funkcija zdravstvenog voditelja u vrtiću.
Prema međunarodno prihvaćenoj definiciji, zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. Dakle, u skladu s time, pristupiti zdravlju s gledišta zarazan ili ne, nije u skladu ni sa strukom, a ni sa vizijom i misijom koju svaki zdravstveni djelatnik preuzima na sebe po završetku školovanja. U toj priči zdravstveni voditelj u dječjem vrtiću poduzima niz aktivnosti i kontrola različitih segmenata rada ostalih djelatnika kako bi se učinilo što je više moguće u ostvarivanju ranije spomenutog blagostanja kod svakog pojedinog djeteta.
INDIVIDUALNO I KOLEKTIVNO ZDRAVLJE
Zdravlje u vrtiću možemo također podijeliti na individualno i kolektivno zdravlje, a jedno je ovisno o drugome.
Stavimo li bolesnog pojedinca (u ovome kontekstu bolestan označava osobu koja je zarazna) u zdravi kolektiv, sasvim je logično očekivati da će kolektiv postati bolestan. Na isti način možemo očekivati da će zdrav pojedinac postati bolestan ako se nalazi u „bolesnom kolektivu“.
Iz ovoga proizlazi srž problematike zašto djeca s akutnim oboljenjima bez obzira na jačinu/slabost izraženosti simptoma trebaju biti isključena iz vrtićkog kolektiva do faze potpunog oporavka. Pravo na zdravlje ima svaka osoba i smatramo ga temeljnim pravom, pa kako onda nazvati situaciju u kojoj direktno, svjesno svojim postupcima i u vrtiću i u svim drugim sferama života ugrožavamo zdravlje drugih osoba svojim postupcima?

DJECA KOJA NIKAKO NE SMIJU BITI U VRTIĆU
- s povišenom tjelesnom temperaturom
- s provljevom
- koja povraćaju
- s produktivnim kašljem
- s gnojnim sekretom iz nosa
- s osipom nepoznata uzroka do dijagnosticiranja
- s bilo kojom vrstom akutnog respiratornog oboljenja
- koja imaju upaljene oči
- koja boluju od parazitarne bolesti
Djeca s gore navedenim predstavljaju direktnu opasnost kolektivnom zdravlju, preko kojeg dakle i opasnost svakom pojedincu unutar ustanove. Imajmo na umu da jedno zarazno dijete može stvoriti mnogostruka oboljenja i/ili epidemijsko oboljenje u ustanovi, a da se takva situacija može izbjeći izolacijom bolesnog djeteta na vrijeme i prije svega iskrenim, partnerskim odnosom. Djeca koja svoja bolovanja prekidaju prije vremena, dakle koja se nisu do kraja oporavila imaju realan visoki rizik za ponovno oboljenje s obzirom na izloženost organizma oslabljenjim imunitetom prvobitne infekcije i s obzirom na specifičnost anatomskog i fiziološkog razvoja obrambenih mehanizama respiratornog sustava u toj dobi.
OSTALI ASPEKTI ZDRAVLJA U VRTIĆU
Kao što smo spomenuli na samome početku, zdravlje nije pojam koji obuhvaća samo zaraznost i ne zaraznost. Dva faktora veoma snažnog utjecaja na zdravlje su tjelesna aktivnost i prehrana. Osim što se ciljanim tjelesnim aktivnostima utječe na razvoj lokomotornog sustava što opet ima nebrojeno mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje pojedinca, a zdravom prehranom na kvalitetu osnovne gradivne jedinice organizma (stanicu), ovim faktorima utječe se i na aspekt socijalnog i duševnog blagostanja. U prvom planu bavljenjem fizičkim aktivnostima i objedovanjem dolazi se u stanje jedne inačice prisnog odnosa s drugim osobama, razvijaju se prijateljstva, uče se i razvijaju socijalne vještine.
Zdravlje u velikoj većini slučajeva dobivamo rođenjem. Svojim postupcima uvelike odlučujemo što ćemo učiniti s tim darom, a roditelji su najveća karika u tom lancu vječne potrage za najvećim blagom koje čovjek može imati.