Proces je dvosmjeran. Dijete i djetetova obitelj prilagođavaju se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija – vrtić svoje sveukupno okružje treba koliko je god moguće prilagoditi djetetu i njegovoj uspješnoj prilagodbi.
Dijete u prilagodbi
Razdoblje prilagodbe je vrijeme u kojem se dijete suočava s odvajanjem od roditelja, sigurnog i poznatog obiteljskog okruženja, a upoznaje okružje vrtića te stječe sigurnost u tom okruženju. Obzirom da je to velika i zahtjevna promjena u djetetovu životu, stresna je za dijete.
Dijete može reagirati, ponašati se na različite načine: plakati, opirati se pri odvajanju od roditelja, udarati, odbijati komunikaciju s odgojiteljem, neuključivati se u aktivnosti, povlačiti se, osamljivati, tugovati, odbijati hranu, imati probavne smetnje, privremeno se vraćati «korak unazad» u razvoju. Takva ponašanja su očekivana i prolazna. Ako s vremenom njihov intenzitet ne prolazi, ako se proširuju oblici iskazivanja otpora, neprihvaćanja, možemo govoriti o težoj prilagodbi.
Vrsta reakcija, ponašanja djeteta u razdoblju prilagodbe, njihov intenzitet i trajanje ovise o različitim čimbenicima.
Posebno su značajni:
- kvaliteta privrženosti između djeteta majke / roditelja / staratelja: Ostvarena sigurna privrženost s majkom / roditeljem / starateljem olakšava djetetu uspostavljanje društvenih odnosa s osobama izvan obitelji, prilagodbu na institucionalni kontekst.
- odgovaranje na djetetove potrebe, naročito u prvim mjesecima djetetova života: Roditeljeva / starateljeva vedrina i emocionalna dostupnost razvit će kod djeteta sposobnost vladanja svojim emocijama, da se utješi, umiri.
- temperament djeteta; urođena tendencija djeteta prema doživljavanju i izražavanju nekih vrsta emocija, većoj ili manjoj osjetljivost na podražaje iz okoline, brzini i snazi emocionalnog reagiranja. Posebno je važna regulacija: sposobnost vraćanja u stanje prije emocionalne promjene
- igra roditelja / skrbnika s djetetom i poticajno okružje u obitelji utječe na djetetovu emocionalnu kontrolu, društvenu prilagođenost, odnosno na lakšu prilagodbu na vrtić.
- iskustvo odvajanja iz obitelji
Ako je dijete već imalo pozitivno iskustvo pri odvajanju od roditelja i boravka u drugim sredinama to će u ovoj prilagodbi pomoći. Međutim ako su iskustva neugodna, primjerice ako je dijete zbog bolesti (dodatni stres) moralo boraviti u bolnici, to može imati negativni utjecaj i na prilagodbu vrtićkom okružju.
Roditelji i prilagodba, što može pomoći
Roditelji svojim stavom, emocionalnim reakcijama verbalnim i neverbalnim porukama direktno utječu na to kako će dijete doživljavati vrtić. Ako roditelj ima povjerenje u vrtić i odgajatelje, dijete će to osjetiti i to će mu olakšati prilagodbu na vrtić. Ako je pak roditelj nepovjerljiv i nesiguran u vrtić, to će nepogrešivo i dijete osjetiti i u skladu s time reagirati. Dijete stječe osjećaj sigurnosti u vrtiću preko roditeljeve sigurnosti.
Roditelj stječe povjerenje u vrtić na temelju dobre informiranosti o životu u vrtiću te iz iskustva. Informacije roditelj može steći u neposrednom kontaktu sa stručnim djelatnicima vrtića: razgovori s odgojiteljicama i članovima stručnog tima vrtića (psiholog, logoped, zdravstveni voditelj), putem web stranica vrtića (ustrojstvo vrtića, vrste programa, pristupi u radu), neposredno praćenjem odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću, roditeljskih sastanaka i slično.
Važno je da roditelji sudjeluju na roditeljskim sastancima i stručnim radionicama koje vrtić organizira za roditelje novo upisane djece, na kojima se posebno govori i razmjenjuju iskustva o tijeku prilagodbe djeteta te na individualnim razgovorima o tijeku prilagodbe njegova djeteta.
Priprema djeteta na polazak u vrtić:
- jasno izražavati pozitivan stav prema vrtiću
- govoriti djetetu što ga očekuje u vrtiću, što će se tamo događati (prilagođeno dobi djeteta)
- pokazati djetetu vrtić, poigrati se na igralištu vrtiće s djetetom
- Možete postepeno pripremati dijete na raspored aktivnosti i dnevnu rutinu sličnu onoj u jaslicama ili vrtiću (što se tiče hranjenja, spavanja, igranja i sl.).
- Korisno je poticati samostalnost djeteta u skladu s njegovom dobi (npr. učiti ga da se samo zabavi, umiri, samostalno jede i sl.), no nemojte značajnije mijenjati djetetove navike neposredno prije polaska u vrtić (npr. odvikavati ga od pelena).
Kada je dijete krenulo u vrtić:
- s odgajateljima dogovoriti vrijeme boravka djeteta u vrtiću koje se postepeno produljuje
- izražavati prihvaćajući odnos prema odgajatelju
- prve dane boraviti s djetetom u grupi i uključivati se u aktivnosti s djecom u dogovoru s odgajateljima
- iskreno reći djetetu sve o tome kad će ostati i koliko u vrtiću
- redovito dovoditi dijete u vrtić, jer svaki diskontinuitet vraća proces na početak
- kontinuirano razmjenjivati informacije s odgajateljima o ponašanju djeteta
- Dijete tijekom prilagodbe treba spontano pokazivati svoje osjećaje (da se boji ili da je tužno). Plakanje je normalan i očekivan način na koji dijete izražava svoju tugu i strah, a na taj način se umanjuju i nakupljene tenzije u tijelu.
- Prihvatite njegove osjećaje, pokažite mu da ga razumijete, utješite ga, ali Vi pokušajte zadržati mir i pozitivan stav
- Uvijek pozdravite dijete prije nego odlazite. Nemojte se iskradati kada se dijete zaigra. Uvijek je bolje da se dijete i rasplače prije; kada ga pozdravljamo; nego da se osjeti napuštenim poslije; kada shvati da smo najednom nestali.
- Nakon pozdrava s djetetom uvijek otiđite mirno i bez oklijevanja.
Važno je da roditelj o svakoj nedoumici vezano uz ponašanje djeteta, odgojno-obrazovni proces u vrtiću otvoreno i što prije razgovara s odgajateljima ili stručnim suradnicima.